Šta je kultura?
Vaspitanje kulturom se može razumeti kao proces razvijanja ličnosti, oplemenjivanje i “kultivacija duše” vrednostima koje čine kulturu jednog naroda. Vrednosti koje jedna kultura neguje i stvara, bez obzira da li je to zapadna kultura ili kultura plemenskih zajednica, predstavljaju deo usvojenog sistema govora, mišljenja i ponašanja članova zajednice koje čine njihovo kulturno nasleđe.
Sintagma kultura vaspitanja može da nosi sa sobom procenjivanje onoga što se smatra ili ne smatra za kulturnim, pa možemo pasti u zamku da neke zajednice, društva ili porodice definišemo kao kulturnije, civilizovanije od drugih. Ovaj drugi način bliži je definicijama koje potiču iz Evrope u 18. i 19.veku koje kulturu posmatraju kao standard, elitno dobro u kome dela klasične muzike imaju veću važnost od dela narodne muzičke tradicije.1
Kultura u osnovi vaspitanja (pedagogije)
Pedagogija kao nauka proučava vaspitanje kao proces formiranja ličnosti i bavi se pitanjima kulture kao faktora koji utiču na taj razvoj. Kultura jednog društva, kultura porodice, kultura predškolske ustanove, kultura škole, dečija ili vršnjačka kultura neki su od sistema koje pedagozi (često i psiholozi i drugi profili zanimanja humanističkih nauka) proučavaju kako bi mapirali sve elemente i odnose koji utiču na formiranje ličnosti koja je deo tog/tih sistema.
U tom smislu, sve ono što čini kulturu određenog društva – znanja, vrednosni sistem, simboli, uverenja, običaji, norme i rituali, se prenose na specifične zajednice ili grupe čiji je pojedinac deo. Svi oni utiču na formiranje identiteta ličnosti. Postojanje subkulturanih podsistema u okviru jednog šireg kulturnog sistema, pokazuje da se vrednosti, uverenja i norme razvijaju u specifičnim kontekstima, da ga oblikuju i da su istovremeno njime oblikovani. Tako se kultura jedne porodice može razlikovati u odnosu na školsku kulturu, ili se kultura mladih može razlikovati u odnosu na dominantnu kulturu zajednice (i najčešće se razliku). Konsenzus oko vrednosti, oko toga šta je dobro, ispravno i poželjno je ono što razlikuje različite kulturalne sisteme i odnose unutar i između njih. Što su osnovna polazišta, vrednosti i ideologije sistema kojima pojedinac pripada međusobno suprotstavljena, to je i proces uravnoteženja ličnosti i formiranja identiteta teži.U tom smislu, nije važno pitanje šta je važnije kultura ili vaspitanje, već koliko je ličnost podržana vaspitanjem i kulturom a kako bi ostvarila svoje potencijale i pronašla smisao.
Šta je važnije kultura ili vaspitanje – kulturna pedagogija
Na ovaj način, svest izranja iz nesvesnog, kao jedno novo ostvrvo iz mora. Ovaj proces mi podupiremo obrazovanjem i vaspitanjem deteta. Škola nije ništa drugo do sredstvo da se produži proces formiranja svesti na odgovarajući način. Kultura prema tome, jeste najveća moguća svesnost.
K.G.Jung
Početkom 20.veka u okviru različitih reformnih pokreta za promenu obrazovanja je počela da se razvija kulturna pedagogija – pedagoški pravac koji je kulturne vrednosti video kao osnov na kojem treba da počiva vaspitanje budućih generacija. Univerzalne i objektivne vrednosti, koje ne zavise od staleža ili društvenih grupa, već su civilizacijske. Prema postavkama kulturne pedagogije smisao i cilj vaspitanja je da se mladi osposobe da usvoje nasleđene kulturne vrednosti, ali i da se nauče da stvaraju nove kulturne vrednosti. U tom smislu, mladi nisu samo “konzumenti” određenog sadržaja, pasivni primaoci tradicionalnih vrednosti, već i stvaraoci, aktivni učesnici u stvaranju novih kulturnih tekovina.
Svako društvo definiše svoje vrednosti i one su osnov povezivanja, umrežavanja i delovanja svih članova unutar njega. Univerzalne etičke vrednosti, poput recimo Sokratove ISTINE, Platonove ideje DOBRA, Aristotetelove VRLINE i PRAVE MERE tako postaju platforma koja povezuje buduće generacije koji razvijaju različite uloge i deluju kao posmatrači, istraživači, konzumenti, kritički mislioci i stvaraoci.
Umesto zaključka
Na ličnom nivou, pitanje poznavanja sopstvenog vrednosnog sistema i osvešćivanja vrednosti koje su vam važne (sopstvene kulture), doprinosi boljem upoznavanju sebe, sopstvenih interesovanja, želja i mogućnosti. Iskreniji odnos sa samim sobom koji vam može ukazuje na puteve kojima trebate koračati.
Na društvenom planu, pitanje vrednosnih sistema i razvijanja različitih pedagoških koncepcija su važni jer od odgovora na pitanje šta je cilj vaspitanja zavisi i budućnost jedne generacije, jedne zajednice i jednog društva.
Reference
Leave a Reply